Arhiva oznaka: satovi

Stari satovi marke Darwil

Ima nekoliko stvari koje me podsjećaju na „neka dobra stara vremena“, na doba kada smo svi bili kao jedan narod na brdovitom Balkanu – ali posebice mi je nekako ostala uspomena na Darwil. To su bili satovi koje su nosili gotovo svi muški u mojoj obitelji.

Što se tiče same tvornice i proizvođača, u pitanju je bila tvornica koja je zaista formirana u Švicarskoj i ti satovi koristili su njihove mehanizme Eta (koji i danas postoje), takođe bivši švicarski proizvođač mehanizama. Ti satovi bili su popularni u Italiji i bivšoj Jugoslaviji, vjerojatno zato što su bili jeftini, a s druge strane dovoljno kvalitetni da mogu da imaju oznaku Swiss Made. 

Za naše tržište su uglavnom bili rezervirani elegantniji modeli, koji se mogu nositi uz košulju i odjelo. Dok su se u inozemstvu mogli naći skuplji modeli, satovi koji imaju štopericu. Kod nas ih ima relativno rijetko. 

Znam da su se za naše tržište dosta donosili iz Italije, kad je postojao šverc iz Trsta. Bilo ih je i u firmama uvoznicima, gdje su se ti satovi mogli kupiti relativno jeftino. Možda se i sad mogu naći stare urarske radnje koje imaju njihov logotip. Bila je jedna i u Zemunu, ali je nažalost nedavno ugašena. Bilo je čak i razglednica sa oznakom Darwila. U Trstu je izdata, jer je Trst bio kao hotspot gdje su se ti satovi prodavali, bar za područje sjeverne Italije i bivše Jugoslavije. 

Zanimljivo je da je ovaj proizvođač bio svjestan koliko je bitan na našem tržištu, tako da postoje neki satovi sa oznakama dana na tadašnjem hrvatsko-srpskom i na slovenskom jeziku. Mislim da je bila verzija na ekavici, jer je za sredu pisalo SRE, a ne srijeda. 

Ovi satovi su bili kao neki mali statusni simbol, jer nije bio neki jeftin domaći proizvod, ili ruski proizvod, već nešto što zaista dolazi sa zapada, što se prodavalo na zapadu, što zaista u sebi ima švicarski mehanizam i oznake da je to zaista švicarski sat.

Neki ženski satovi vrijede za sva vremena

Nekada su satovi, i muški ali i ženski satovi – slovili kao nešto posebno. Osobno ne znam priče ljudi koji su ih kupovali, vjerojatno su ih kupovali jer su bili kvalitetni, jer ljudi kada si idu nešto kupiti idu si kupiti nešto kvalitetno, znam po sebi kada idem kupovati nešto – kupujem kvalitetno, preferiram takvu kupnju, ne kujem nešto samo da bi kupila to, kupujem u kvalitetnim dućanima a ne na placevima, jer je na placu upitna kvaliteta.

Neki ženski satovi kupljeni tada još se i danas čuvaju. Sjećam se jednog od bake, nisam sada sigurna da li je bila neka kutija ili je to bilo kao novčanik i da je na tome pisalo ime marke sata. Znam da je bilo zlatnim slovima napisano, a da je bilo crne boje pakiranje. Ne mogu sada da se sjetim da li je bilo pakiranje na preklop kao kod naočala ili je bila kutija. Bili su i neki papiri unutra, ali ne znam kakvi.

Da li su se ženski satovi reklamirali, toga se stvarno ne sjećam. U moje vrijeme je rijetko tko kupovao novine. Televizija je bila samo za dnevnik ili seriju.

Svi satovi, pa tako i ženski satovi su prije bili kvalitetniji nego ovi današnji. Stari satovi su uvijek bili točni. Navečer su se navijali. Nekada sam ga i otvarala da ga očistim.

Znam da su se koristile marke Aretta, Omikron. Ne znam nešto posebno detalje. Bile su i povoljnije cijene, krenula je malo veća prodaja i tada je malo više ljudi koristila satove, ali nema ništa negativno da bih mogla povezati sa starim satovima i takvi ženski satovi su sigurno još u funkciji kod mnogih vlasnika.

Nikada se ne gubi nada, na tržištu svaka roba ima svog kupca. Ja vjerujem i nadam se da će i te stare marke naći svoj put ponovo do kupaca i da će neki stari ženski satovi opet biti na tržištu jer ima još ljudi koji ih se sjećaju. Koji znaju da je to kvalitetna marka, dobra, točna, a kvaliteta se uvijek prepozna.