Zanimljivi savjeti kako dječji satovi pomažu da svoje dijete naučite čitati vrijeme

Dječji satovi, , ,

Znamo da svaki roditelj ima zadatak svoje dijete od rođenja pa nadaje naučiti niz vrijednosti i vještina, a jedna od zanimljivih je svakako i naučiti dijete gledati na sat i pročitati vrijeme. U tome svakako dječji satovi mogu pomoći, a stari rimski analogni sat će biti pravi izbor za pročitati lice sata.

Budući da ste im već predstavili vremensko trajanje i uključili vrijeme u svakodnevne aktivnosti, tada vam može postati navika isticati vrijeme na satu kada se događaju događaji.

Upute i primjeri koji vam mogu pomoći da dječji satovi budu uključeni u vaš svakodnevni raspored sa vašim djetetom su rečenice kao što je: “kada su obje kazaljke sata na 12, tada ćemo jesti”, ili “kad je kratka kazaljka na 3, a dugačka na 6, vrijeme je za igru”.

Kasnije će i vaša djeca sama odabrati ovu naviku gledanja na sat i podsjetiti vas posebno ako im je neka aktivnost nešto čemu se raduju, a dječji satovi će biti zabavni dodatak svakom danu.

Zanimljiva ideja je i ta da možete s pokretnim kazaljkama izraditi sat od papirnate ploče kako biste djecu lako i pomno naučili kako ih čitati, a takvi dječji satovi mogu onda imati na sebi i njima omiljene crtane likove.

Možete započeti s podučavanjem čitanja kraće kazaljke. Dulja kazaljka za većinu djece može biti problematičnija jer je neophodno da broje od 1 do 60 u ispravnom redoslijedu.

Nakon što već mogu brojati od 1 do 60, tada ih morate vježbati brojati u skupinama od 5 (savjet: istaknite da kad broje petice, svaki broj završava s 5 ili 0). Kad vaše dijete savlada to brojanje od 1 do 60 više nema niti jedne zapreke za to da dječji satovi ne posluže za čitanje male i velike kazaljke.

Sad kad vaša djeca uče čitati analogni sat, najbolje je da dječji satovi uđu u njihov život kao ručni sat kako biste ih mogli vježbati svako malo.…

Stari satovi marke Darwil

Satovi, , ,

Ima nekoliko stvari koje me podsjećaju na „neka dobra stara vremena“, na doba kada smo svi bili kao jedan narod na brdovitom Balkanu – ali posebice mi je nekako ostala uspomena na Darwil. To su bili satovi koje su nosili gotovo svi muški u mojoj obitelji.

Što se tiče same tvornice i proizvođača, u pitanju je bila tvornica koja je zaista formirana u Švicarskoj i ti satovi koristili su njihove mehanizme Eta (koji i danas postoje), takođe bivši švicarski proizvođač mehanizama. Ti satovi bili su popularni u Italiji i bivšoj Jugoslaviji, vjerojatno zato što su bili jeftini, a s druge strane dovoljno kvalitetni da mogu da imaju oznaku Swiss Made. 

Za naše tržište su uglavnom bili rezervirani elegantniji modeli, koji se mogu nositi uz košulju i odjelo. Dok su se u inozemstvu mogli naći skuplji modeli, satovi koji imaju štopericu. Kod nas ih ima relativno rijetko. 

Znam da su se za naše tržište dosta donosili iz Italije, kad je postojao šverc iz Trsta. Bilo ih je i u firmama uvoznicima, gdje su se ti satovi mogli kupiti relativno jeftino. Možda se i sad mogu naći stare urarske radnje koje imaju njihov logotip. Bila je jedna i u Zemunu, ali je nažalost nedavno ugašena. Bilo je čak i razglednica sa oznakom Darwila. U Trstu je izdata, jer je Trst bio kao hotspot gdje su se ti satovi prodavali, bar za područje sjeverne Italije i bivše Jugoslavije. 

Zanimljivo je da je ovaj proizvođač bio svjestan koliko je bitan na našem tržištu, tako da postoje neki satovi sa oznakama dana na tadašnjem hrvatsko-srpskom i na slovenskom jeziku. Mislim da je bila verzija na ekavici, jer je za sredu pisalo SRE, a ne srijeda. 

Ovi satovi su bili kao neki mali statusni simbol, jer nije bio neki jeftin domaći proizvod, ili ruski proizvod, već nešto što zaista dolazi sa zapada, što se prodavalo na zapadu, što zaista u sebi ima švicarski mehanizam i oznake da je to zaista švicarski sat.…

Neki ženski satovi vrijede za sva vremena

Ženski satovi, , ,

Nekada su satovi, i muški ali i ženski satovi – slovili kao nešto posebno. Osobno ne znam priče ljudi koji su ih kupovali, vjerojatno su ih kupovali jer su bili kvalitetni, jer ljudi kada si idu nešto kupiti idu si kupiti nešto kvalitetno, znam po sebi kada idem kupovati nešto – kupujem kvalitetno, preferiram takvu kupnju, ne kujem nešto samo da bi kupila to, kupujem u kvalitetnim dućanima a ne na placevima, jer je na placu upitna kvaliteta.

Neki ženski satovi kupljeni tada još se i danas čuvaju. Sjećam se jednog od bake, nisam sada sigurna da li je bila neka kutija ili je to bilo kao novčanik i da je na tome pisalo ime marke sata. Znam da je bilo zlatnim slovima napisano, a da je bilo crne boje pakiranje. Ne mogu sada da se sjetim da li je bilo pakiranje na preklop kao kod naočala ili je bila kutija. Bili su i neki papiri unutra, ali ne znam kakvi.

Da li su se ženski satovi reklamirali, toga se stvarno ne sjećam. U moje vrijeme je rijetko tko kupovao novine. Televizija je bila samo za dnevnik ili seriju.

Svi satovi, pa tako i ženski satovi su prije bili kvalitetniji nego ovi današnji. Stari satovi su uvijek bili točni. Navečer su se navijali. Nekada sam ga i otvarala da ga očistim.

Znam da su se koristile marke Aretta, Omikron. Ne znam nešto posebno detalje. Bile su i povoljnije cijene, krenula je malo veća prodaja i tada je malo više ljudi koristila satove, ali nema ništa negativno da bih mogla povezati sa starim satovima i takvi ženski satovi su sigurno još u funkciji kod mnogih vlasnika.

Nikada se ne gubi nada, na tržištu svaka roba ima svog kupca. Ja vjerujem i nadam se da će i te stare marke naći svoj put ponovo do kupaca i da će neki stari ženski satovi opet biti na tržištu jer ima još ljudi koji ih se sjećaju. Koji znaju da je to kvalitetna marka, dobra, točna, a kvaliteta se uvijek prepozna. …

Kako se ormari organiziraju u vlastitom stilu – drugi dio

Ormari, , ,

Prošli put smo započeli temu kako su moji ormari doživjeli reorganizaciju i to na način da sam sama sve napravila, sa dvije ploče šperploče. Danas ću malo detaljnije o tom mom projektu.

Koristila sam borovu šperploču koju sam pronašla vrlo povoljno kod lokalnog stolara. To mi ostavlja vrlo malo novaca za sve ostale predmete potrebne za dovršetak cijelog ormara.

Ali rezultat je već toliko bolji nego što je bio prije! Umjesto da ormari budu skučeni s puno skrivenih kutova, imamo otvoren hod u prostor u kojem se čak možete i odjenuti.

Umjesto nefunkcionalnih polica i izgubljenog prostora, imamo prekrasne police s označenim prostorima za sve (i prostorima za još više odjevnih predmeta).

Kako bi moji novi ormari od šperploče bili gotovi, još uvijek moram dodati police za hlače koje će se izvlačiti (ovo je dio zbog kojeg mi je suprug toliko uzbuđen) i pronaći kutije koje ću pokriti kako bi ih dodala na neke police. Već sam otkrila nekoliko kutija koje bi se savršeno uklopile u prostore i sa kojima bi ormari lijepo živnuli! A onda moram smisliti najbolji način da organiziramo svoje hrpe cipela bez zauzimanja prekrasnog otvorenog prostora koji oboje volimo.

Prije nego što uđemo u udžbenik za izradu planova za izradu ormara od šperploče, želim podijeliti sa vama što nam se sada događa s troškovnikom. Malo je zastrašujuće jer znam da želim dodati toliko više u sam prostor, a zamislila sam prvotno da će ti ormari koštati do 1000 kuna.

Ovo sam za sada potrošila:

  • Šperploča dva komada = 250 kuna
  • Kvadratne kockice = 20 kuna
  • Ljepilo za drvo = imali smo kod kuće
  • Boja = preostala iz dnevne sobe
  • Oprema za bojanje = većina je bila pri ruci, ali morali smo kupiti valjak za 25 kuna
  • Police = napravljene od onih iz starog ormara
  • Košare = bile su u starom ormaru
  • Kutije = moraš voljeti online naručivanje!

Do sada smo potrošili 750 kuna od našeg budžeta od 1000 kuna. Još moramo dio za hlače kupiti, ali naši novi ormari će sigurno biti mrak!

 …

Gdje i kako se izvodi operacija nosa na malom psiću?

Operacija nosa

Imam malog medenog, slatkog i umiljatog maltezera kojeg mi je baka poklonila za diplomu. Kod mene je tek tjedan dana i primijetila sam da jako teško diše. Nešto sam se informirala putem Interneta, nešto su mi rekli prijatelji koji imaju iskustva sa psima – ali izgleda da bi jedino operacija nosa riješila problem mom kućnom ljubimcu.

Nisam još uspjela otići do veterinara da se detaljno raspitam oko stanja svoga maltezera i da mi potvrdi sumnje da mu nažalost ne gine operacija nosa, ali mi vrag jednostavno ne daje mira da probam što više saznati koji su opcije da se ta operacija nosa možda obavi i negdje drugdje, na neki drugi način.

Naime, sigurna sam da će mi veterinar sve to lijepo stručno objasniti i uputiti dalje sve kako treba, ali to će sigurno biti najskuplja moguća opcija pod kojom se ta operacija nosa za mog maltezera uopće izvodi.

To si jednostavno neću moći priuštiti jer još nisam počela raditi i trenutno sam bez redovnih primanja, a operacija nosa sigurno nije jeftina. S druge strane, ne mogu sad još baku i za novac za operaciju tražiti nakon što mi je poklonila maltezera – ne bi bilo u redu, jer bi ispalo da mi je poklonila poklon sa greškom pa sad mora platiti popravak.

Zato me zanima da li postoje u Zagrebu neke veterinarske poliklinike ili slično koje takve zahvate na malim kućnim ljubimcima izvode besplatno? 

Ili možda netko zna da li se može čovjek javiti nekome na veterinarskom fakultetu gdje možda isto tako neke manje operativne zahvate izvode studenti zajedno sa profesorima kao dio praktične nastave (kao što u frizerskoj školi besplatno rade frizure i šišaju, a na stomatološkom fakultetu besplatno popravljaju zube)?

Nije sad da bih baš dala da na mom ljubimcu eksperimentiraju, ali operacija nosa ne bi trebala biti tako komplicirana u njegovom slučaju, a ja bi ipak uštedila na tom izdatku za koji trenutno ni nemam novaca.…