Ima nekoliko stvari koje me podsjećaju na „neka dobra stara vremena“, na doba kada smo svi bili kao jedan narod na brdovitom Balkanu – ali posebice mi je nekako ostala uspomena na Darwil. To su bili satovi koje su nosili gotovo svi muški u mojoj obitelji.
Što se tiče same tvornice i proizvođača, u pitanju je bila tvornica koja je zaista formirana u Švicarskoj i ti satovi koristili su njihove mehanizme Eta (koji i danas postoje), takođe bivši švicarski proizvođač mehanizama. Ti satovi bili su popularni u Italiji i bivšoj Jugoslaviji, vjerojatno zato što su bili jeftini, a s druge strane dovoljno kvalitetni da mogu da imaju oznaku Swiss Made.
Za naše tržište su uglavnom bili rezervirani elegantniji modeli, koji se mogu nositi uz košulju i odjelo. Dok su se u inozemstvu mogli naći skuplji modeli, satovi koji imaju štopericu. Kod nas ih ima relativno rijetko.
Znam da su se za naše tržište dosta donosili iz Italije, kad je postojao šverc iz Trsta. Bilo ih je i u firmama uvoznicima, gdje su se ti satovi mogli kupiti relativno jeftino. Možda se i sad mogu naći stare urarske radnje koje imaju njihov logotip. Bila je jedna i u Zemunu, ali je nažalost nedavno ugašena. Bilo je čak i razglednica sa oznakom Darwila. U Trstu je izdata, jer je Trst bio kao hotspot gdje su se ti satovi prodavali, bar za područje sjeverne Italije i bivše Jugoslavije.
Zanimljivo je da je ovaj proizvođač bio svjestan koliko je bitan na našem tržištu, tako da postoje neki satovi sa oznakama dana na tadašnjem hrvatsko-srpskom i na slovenskom jeziku. Mislim da je bila verzija na ekavici, jer je za sredu pisalo SRE, a ne srijeda.
Ovi satovi su bili kao neki mali statusni simbol, jer nije bio neki jeftin domaći proizvod, ili ruski proizvod, već nešto što zaista dolazi sa zapada, što se prodavalo na zapadu, što zaista u sebi ima švicarski mehanizam i oznake da je to zaista švicarski sat.…
